Filozofski fakultet u Sarajevu poručuje: niste i nismo sami

Piše: Šejla Džindo za www.supergradjani.ba

U okviru kampanje 16 dana aktivizma protiv rodnozasnovanog nasilja, studenti i studentice Filozofskog fakulteta u Sarajevu istraživali su vrste nasilja u jeziku. Proces je završio univerzalnim zaključkom – nasilje u svakoj formi je narušavanje prava i sloboda pojedinca, te se protiv njega moramo boriti – zajedno!

Uz poruke #NeZnačiNe i #PrepoznajiDjeluj, kampanja 16 dana aktivizma protiv rodnozasnovanog nasilja reflektirala je aktuelne probleme s kojima se suočavaju građanke i građani Bosne i Hercegovine. Neupućenost u različite manifestacije nasilja rezultira čestom ignorancijom ili nesvjesnosti o ozbiljnosti situacije, stoga je kampanja stavila fokus na šire definiranje seksualnog nasilja kroz oblike uhođenja, uznemiravanja u javnom prostoru i silovanja u braku.

Sa ciljem prevencije i prepoznavanja nasilja u jeziku, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu je prvog decembra priredio izložbu studentskih radova na tu temu. Učešće raznih odsjeka (Komparativne književnosti i informacijskih nauka, Historije, Psihologije, Engleskog jezika i književnosti, Pedagogije i Romanistike) proširilo je opseg prostora na kojem se može istraživati ovaj problem, što poručuje i Zerina Maksumić, studentica odsjeka za Engleski jezik i književnost: „Mi, kao studenti Filozofskog fakulteta, možemo nasilju pristupiti s jedne ljudske strane, emotivne, one koja nas suštinski prožima i čini nas ljudskim bićima. Od samog analiziranja ličnosti koja je spremna takvo što počiniti, do načina pristupa žrtvi, pa sve do književnosti i malih revolucija koje poezija i proza sa raznih krajeva svijeta nosi u sebi.“

(Foto 1 i 2: Izloženi radovi u hodniku Filozofskog fakulteta)

Zajednički rad kroz mentorstvo nastavnog osoblja osvijetlilo je mnoge diskutabilne tačke, a tako je i student Vedran Jovanovski počeo izučavati predmete odsjeka za Romanistiku s novog aspekta: „Nije naodmet osvijestiti učenike o oblicima nasilja koji su prevalentni na drugim odsjecima, ali naročito je bitno da bude osviješten o onom kakav se kristalizirao na njegovom odsjeku... Na primjer, ja nisam bio svjestan koliko je seksizam kao vid nasilja zastupljen u španskom jeziku, ali sad kad to znam, učeći jezik nadalje, uviđam da sam trebao ranije biti svjestan toga.“

Inicijatorica projekta je profesorica sa Odsjeka za Komparativnu književnost i informacijske nauke Ajla Demiragić, koja je svoje studentice i studente uputila na historijski pregled feminističkog stvaralaštva na ovim prostorima. Studentica Lejla Tabaković je najvažnije primjere izdvojila na plakate.

„Željeli smo istaknuti kako su se 'ženskim' perom borile i pričale otvoreno o nasilju. Književnost im je na neki način bila i bijeg, ali i način da pokažu svoju snagu i podstaknu na hrabrost žrtve“ ističe Demiragić.

(Foto 3: Studentice i student Komparativne književnosti sa mentoricom Ajlom Demiragić)

U atraktivnoj vizuelnoj formi, izloženi radovi pozivaju na angažman društva. Zerina tvrdi da je prekid šutnje upravo i bila namjera: „Neki od panoa su bili i interaktivni, gdje smo poticali ostale studentice i studente da podijele svoja iskustva i mišljenja koja se tiču ove teme“.

Nermin Sadić, student Odsjeka za pedagogiju, dodaje da je povezivanje studenata i studentica sa istog odsjeka tokom procesa rada imalo isti cilj: „Ova tema nas je malo dotakla kada smo počeli razgovarati o nasilju... Naravno da smo porazgovarali o ličnim primjerima. Zaista mislim da nema osobe koja nije doživjela nasilje, a mnogo je njih koji šute o tome, nažalost.“

(Foto 4, 5, 6: Primjeri kreiranih plakata sa odsjeka za Pedagogiju)

Uzrok šutnje može biti i osjećaj sramote – kao rezultat ekskomuniciranja iz društva koje nameće princip jači - tlači.  Međutim, to ne smije biti razlogom koji će zaustaviti prvi korak u traženju pomoći, poručuje Lejla: „Mnoge žrtve šute jer smatraju da nikog ne interesuje njihova bol ili da će ih shvatiti pogrešno... Smatram da se afirmisanjem ove teme studenti i studentice potiču na razgovor i otvorenije govore o svojim iskustvima, jer osjete da je to nekom bitno i da nisu sami.“

„Ništa nije sramota, jer niko nema pravo da vrši nasilje nad nama. Svi smo mi zaista posebni na naš jedinstven način. Svi mi imamo moć, snagu, prava i hrabrost, stoga se potrudimo da reagujemo na nasilje i da ga prijavimo“ – završava Nermin.