Stereotip broj 15: Kradljivci djece
Percepcija:
Romi često kradu neromsku djecu i bebe kako bi ih odgajali kao svoje ili iskorištavali radi vlastite financijske dobiti.
Realnost:
Tokom istorije Romi su postajali žrtvena jagnjad kad god neko dijete nestane. Međutim, u zadnjih 20 godina, jedan broj istraživanja pokazao je kako je, ustvari, romska populacija najugroženija kada im država, Crkva ili humanitarne organizacije oduzimaju djecu. Romska djeca se rutinski odvajaju od svojih porodica iz diskriminatornih razloga, od toga da „ne izgledaju romski“ do izgovora kako pojedine romske porodice imaju „previše djece“. Zbog siromaštva i marginaliziranosti, romska djeca su i pod većim rizikom da postanu predmetom trgovine ljudima.
Ova priča je dio projekta i fotografske izložbe ,,Na marginama’’ koje je razvio i producirao Centar za postkonfliktna istraživanja.
Fotograf: Mirko Pincelli
Hitka Ahmetović (38), majka nestalog djeteta
„Bila sam majka četvoro djece, ali sada imam samo troje. Ni suprug ni ja nismo zaposleni i moramo preživljavati od novca koji zaradim prikupljanjem otpada koji pronalazim u kontejnerima za smeće. Pretražujem kontejnere zajedno sa svojom djecom. Nisam išla u školu. Nikad mi nije pružena prilika za to jer moj otac nikad nije smatrao da mi treba obrazovanje. Moj suprug, djeca i ja živimo veoma teško. Život Roma je težak. Niko nam ne može pomoći ni razumjeti naše probleme. Situacija je postala još teža otkad mi je nestalo dijete. Moja djevojčica Jasminka. Imala je 12 godina. Nestala je prije pet godina i nikad je nismo našli. Prijavila sam njen nestanak policiji i oni su je tražili, ali nikad nismo pronašli nijedan trag. Posljednji put je viđena u blizini škole u Vitezu. Otišla je tamo da pretražuje kontejnere i više se nije vratila kući. Niko je nije vidio i niko ništa ne zna. Bilo mi je veoma teško. Objavili smo vijest o njenom nestanku na Facebooku i zamolili ljude da šire vijest. Preklinjali smo ih da kažu ako znaju bilo šta ili ako su je negdje vidjeli. Ne znam zašto nam se to desilo. Ljudi govore kako mi, Romi, krademo djecu, ali pogledajte moju sudbinu. Majka sam, Romkinja, čije je dijete ukradeno i nestalo prije toliko mnogo godina. Dala bih sve što imam da saznam šta joj se desilo. Bosonoga bih pješačila do druge države samo da je nađem. Moja sudbina je tužna. Bila je tako divna kćer i mnogo mi je pomagala. Brinula se o braći i sestrama i ostajala bi kod kuće kad bih ja išla pretraživati kontejnere. Nadam se da će se pojaviti jednog dana ili da ćemo čuti nešto o njoj. Samo tada će moja duša ponovo naći mir“.
